Prognatizam, od grčkog pro, “naprijed” i gnathos, “čeljust”, dentofacijalni je deformitet različitih uzroka (iako s velikom genetskom komponentom). Ova malformacija opisuje se prisutnošću anteroposteriornog odstupanja između donje i gornje čeljusti, odnosno obje strukture kostiju međusobno su neusklađene.
Što je progenija?
U slučajevima mandibularnog prognatizma, donja čeljust je razvijena prekomjerno u odnosu na maksilu, pa se donji zubni luk proteže prema naprijed izvan gornjeg, uzrokujući malokluziju klase III, također poznatu kao progenija. U narodu se to kolokvijalno i pogrdno naziva – “ladica”.
Klasa III skeletne malokluzije s prognatičnom čeljusti jedan je od najtežih maksilofacijalnih deformiteta, no važno je naglasiti da se smatra poremećajem samo ako utječe na žvakanje, govor ili socijalnu funkciju zbog velikog estetskog disbalansa.
Koji su uzroci prognatizma i kako ga dijagnosticiramo?
Prognatizam se smatra malformacijom primarno genetskih uzroka, iako razina poremećaja ovisi o različitim faktorima. To znači da kombinacija nasljeđa i okoline može pogoršati ili smanjiti malokluziju.
Među uključenim okolišnim čimbenicima možemo spomenuti oralne navike, hipertrofiju tonzila ili adenoida, prerani gubitak mliječnih zuba, endokrine promjene, tumore, ozljede čeljusti itd.
Prema ovim čimbenicima, malformacija se manifestira na različite načine:
- Kada čeljusna kost pokazuje abnormalni prekomjerni rast (hiperplazija mandibule) u odnosu na maksilu, poznato je kao skeletna klasa III.
- Kada je istaknuta čeljust posljedica problema sa zubima, odnosno kada su zubi međusobno neusklađeni.
- Kada pacijent ima preizraženu bradu, može imati prognatičan izgled, iako strogo govoreći to nije malokluzija klase III.
Najprecizniji način utvrđivanja bilo koje vrste prognatizma je kefalometrijska analiza, jer ona uključuje procjenu skeletne baze, kutova okluzalne ravnine, visine lica, procjenu mekih tkiva i angulacije prednjeg zuba.
Zahvaljujući tome, mogu se provesti izračuni i procjene koji omogućuju objektivno određivanje odnosa zuba i kostura i određivanje plana liječenja.
Osim navedenog, maksilofacijalni kirurg također treba napraviti analizu mekog tkiva, procjenjujući nazolabijalni kut, omjer dijela mekog tkiva brade i nosa te odnos između gornje i donje usne.
Što je to pseudoprognatizam ili maksilarna hipoplazija?
Pseudoprognatizam, maksilarna hipoplazija ili lažni prognatizam, malformacija je kosti kod koje je gornja čeljust nedovoljno razvijena. U većini slučajeva to je razvojna anomalija, iako može biti uzrokovana i vanjskim čimbenicima, poput loše planiranog vađenja zuba ili nedostatka zuba. U bolesnika s rascjepom nepca to je urođeno stanje.
U većini slučajeva pseudoprognatizma, maksila je nerazvijena ne samo u anteroposteriornoj ravnini, već također predstavlja nedostatke u okomitoj ili transverzalnoj ravnini, dajući udubljen izgled srednjoj trećini pacijentovog lica, a donju čeljust ističe i čini vrlo velikom, čak i ako zapravo ima normalnu veličinu.
S druge strane, neki pacijenti mogu imati obje malformacije: mandibularni prognatizam i maksilarnu hipoplaziju. U tim slučajevima slabiji razvoj gornje čeljusti dovodi do kompenzacijskog mehanizma u donjoj čeljusti, pa se obje koštane strukture moraju korigirati u isto vrijeme bimaksilarnom ortognatskom operacijom.
Kako se liječi progenija?
Modifikacija rasta lica dentofacijalnom ortopedijom može biti učinkovita metoda za rješavanje skeletnih diskrepancija čeljusti klase III u djece koja rastu. Ako se progenija dijagnosticira u odrasloj dobi i ovisno o tome gdje se javlja, postoje različite mogućnosti liječenja:
- Za klasu III koja je samo stomatološka, indicirano liječenje je ortodoncija, iako je važno spomenuti da funkcionalni križni zagriz koji je očuvan tijekom vremena može postati skeletni, stoga je važno rano liječenje.
- Za pretjerano razvijenu bradu (očigledan prognatizam, ali nema malokluzije klase III), liječenje se sastoji od mentoplastike ili operacije smanjenja brade.
- Za skeletnu malokluziju klase III (progenija), ortognatska kirurgija je neophodna: Bimaksilarna kirurgija, kada maksilofacijalni kirurg treba kirurški intervenirati na mandibularnoj i gornjoj čeljusnoj kosti. Monomaksilarna kirurgija, kada maksilofacijalni kirurg djeluje samo na jednu od dviju skeletnih struktura.
- Kada isti pacijent ima mandibularni prognatizam i maksilarnu hipoplaziju, indicirano liječenje je bimaksilarna ortognatska operacija. U ovoj operaciji, maksila se može pomicati u tri smjera kako bi se kompenzirali nedostatci i segmentirala ako je prisutan transverzalni nedostatak. Čeljust se, zauzvrat, može izbaciti ili uvlačiti kako bi se maksila našla u svom idealnom položaju prema pacijentovim potrebama. U tim slučajevima obično je potrebna i mentoplastika kako bi se postigla bolja estetska ravnoteža lica.
- Kada je maksilarni defekt jako izražen s jakom kompresijom, potrebno je prvo napraviti proceduru proširenja nepca, kako bi se ispravio transverzalni problem, a zatim ortognatskom operacijom ispraviti anteroposteriorni problem.
Razlog što se korektivni zahvati rade puno češće na obje čeljusti umjesto samo na jednoj je u većini slučajeva estetski. Prema estetskoj referentnoj ravnini, da bi se postigla točna ravnoteža u pacijentovim crtama lica, i maksila i čeljust moraju biti ispred okomite linije koja počinje na dnu nosa i ide okomito do poda.
Rizici povezani sa korektivnom operacijom čeljusti
Ako se razmatra ortognatski kirurški zahvat donje čeljusti, potrebno je uzeti u obzir da postoje čimbenici rizika povezani sa uvučenom mandibulom. Budući da ovo pomicanje kosti povlači za sobom sužavanje dišnih putova, to može uzrokovati poremećaje spavanja i/ili apneju za vrijeme spavanja.
Ortodontska terapija kao sastavni dio liječenja progenije
Važno je napomenuti da je u velikoj većini kirurških slučajeva mandibularnog prognatizma ili prognatizma klase III potrebno provesti ortodontski tretman prije i poslije intervencije. U prvom predkirurškom stadiju ortodoncija se koristi za pripremu pacijenta za operativni zahvat prilikom premještanja čeljusti u planirani položaj.
Postkirurški ortodontski tretman ima za cilj održavanje novog odnosa obje čeljusti postignutog operacijom, kao i podešavanje okluzalnih detalja.
Ova vrsta liječenja zahtijeva blisku suradnju ortodonta i maksilofacijalnog kirurga, koja mora biti usklađena od samog početka u svim aspektima dijagnostike i liječenja. Također, pacijent treba biti u potpunosti informiran od strane oba specijalista prije početka liječenja.
Zašto treba liječiti mandibularni prognatizam?
Zajednička karakteristika koja definira i istaknutu donju čeljust i uvučenu gornju čeljust je da u oba slučaja pacijent ima dentalnu malokluziju klase III. U oba slučaja donji zubi su ispred gornjih zuba, stanje koje stvara određeni dojam grubosti i agresivnosti na crtama lica osobe s ovom vrstom poremećaja.
Liječenje mandibularnog prognatizma, odnosno progenije rješava funkcionalne probleme, kao što su nelagoda pri žvakanju, bol u temporomandibularnom zglobu), pa čak i poboljšava dikciju pacijenta (koja se u mnogim slučajevima manifestira šuškanjem pri govoru). Osim toga, nakon intervencije postiže se i veliki estetski napredak: crte lica postaju mekše, finije i skladnije, eliminirajući pritom i psihičke posljedice zbog deformiteta lica.
U Poliklinici Smile zahvate ortognatske kirurgije izvodi naš oralni i maksilofacijalni kirurg dr. Eduardo Yoiti Isomura koji ima više od deset godina iskustva u uspješnom rješavanju malokluzije klase II i III. Stoga, ukoliko imate pitanja ili vam je potrebna pomoć, slobodno nam se obratite s povjerenjem.
