Kada rastu umnjaci, zašto ih netko ima, a netko ne, kad ih je potrebno vaditi? Odgovore na sva ta pitanja donosimo vam u nastavku.
Umnjaci ili treći kutnjaci zubi su koji posljednji izrastaju, najčešće između 17. i 25. godine života. Nicanje umnjaka prije svega je individualna stvar i ako izrastu sva 4 umnjaka, onda odrasla osoba ima ukupno 32 zuba. Neke studije objavile su da čak više od 35% populacije nema umnjake. Umnjak je zadnji zub koji izrasta ili bi trebao izrasti u gornjoj i donjoj čeljusti.
Ponekad su mnogi u zabludi misleći da im nisu izrasli jer ih ne vide, a zapravo oni postoje i mogu se vidjeti kroz rendgenski snimak, ispod desnih. Takve umnjake nazivamo impaktirani umnjak. Jedan od glavnih razloga je nedostatak prostora za njihovo izrastanje u samoj kosti ili pak zbog nagnutog položaja ispod drugog kutnjaka što sprječava izrastanje umnjaka.
Koliko su nam zapravo umnjaci potrebni?
Sigurno ste već čuli da je umnjake poželjno izvaditi, posebice kada počnu izazivati probleme za ostale zube. S obzirom na to da ne izrastaju potpuno u zubni niz često se javljaju problemi vezani za otežano održavanje oralne higijene jer u zubnom mesu i kosti stvaraju se mali džepići u kojima se nakuplja hrana i bakterije što dalje dovodi do bolova i upale.
Postoji još niz problema koje mogu uključivati umnjake, kao što su iskrivljeni zubi, prezbijeni zubi, bočni rast umnjaka, propadanje zuba i razni bolovi u čeljusti. Poželjno ih je ukloniti kada za to zaista postoje indikacije, a najbolje će ih utvrditi specijalist oralne kirurgije ili ortodoncije.
Umnjaci i problemi koje uzrokuju – kada ih je poželjno vaditi?
Oko ovog pitanja u struci postoji, pa možemo reći, podijeljeno mišljenje. Dok se jedan dio stomatologa zalaže da umnjake treba sačuvati pod svaku cijenu, odnosno da ih treba vaditi samo kada stvaraju probleme i nemaju dovoljno mjesta za nicanje, drugi dio je mišljenja da ih je pametno izvaditi kako bi se ostalim zubima u čeljusti stvorilo dovoljno mjesta za zdrav i normalan rast. Razlozi zbog kojih je poželjno vaditi umnjake su:
- kada uzrokuju oštećenje na drugim zubima
- kada ciste oko umnjaka koje se ne liječe mogu uzrokovati udubljenje čeljusti ili oštetiti živce
- kada tkiva oko umnjaka otiču što može uzrokovati upalu desni
- kada uzrokuju probleme sa sinusima
- kada impaktirani umnjak uzrokuje zbijenost zuba, savjetujemo uklanjanje umnjaka prije ortodontske terapije
Kirurško vađenje umnjaka
Prije samog početka zahvata savjetujemo svoje pacijente da obavezno nešto pojedu jer zbog lokalne anestezije koju prime na prazan želudac nerijetko mogu osjetiti slabinu. Sam postupak vađenja umnjaka bezbolan je zahvaljujući korištenju lokalne anestezije koja eliminira bol. Zahvat vađenja umnjaka kirurškim putem još nazivamo alveotomija i jedan je od najčešćih operativnih zahvata u oralnoj kirurgiji.
U procesu alveotomije koristimo posebne kirurške instrumente i svrdla. Normalno je da pacijent prilikom vađenja osjeti određeni pritisak ali ne i bol. Nakon što se umnjak izvadi rana se zašije te se pacijenta naručuje na kontrolni pregled i vađenje šavova za jedno 7 do 10 dana.
Oporavak je minimalan i uključuje hlađenje operiranog područja hladnim oblozima kao i uzimanja analgetika po potrebi. Također poželjno je izbjegavati vruće napitke i jesti više tekuću hranu te izbjegavati pušenje barem 24 sata nakon samog zahvata.
Prednosti vađenja umnjaka u Poliklici Smile
- vađenje umnjaka provodi oralni kirurg s dugogodišnjim iskustvom
- koristimo terapiju ozonom za dezinfekciju područja rane
- koristimo terapiju laserom za regeneraciju tkiva
- koristimo pacijentovu plazmu obogaćenu trombocitima za bolje cijeljenje
- koristimo tanke monofilne resorbirajuće konce
- ako postoji kompliciran položaj impaktiranog umnjaka, u klinici imamo CBCT uređaj za preciznu dijagnostiku da bi se izbjegle moguće komplikacije za vrijeme zahvata i postoperativno
Ako osjećate bol ili neku drugu vrstu nelagode za koju sumnjate da uzrokuju vaši umnjaci, slobodno nam se obratite za pomoć. Već pri prvoj posjeti i pregledu odgovorit ćemo na sva vaša pitanja i nedoumice.
